Keramičke pločice oblikuju se procesom presovanja ili ekstrudivnim postupkom, a potom suše i peku na vrlo visokoj temperaturi.
Najčešći oblici keramičkih pločica su kvadrati i pravougaoni, ali se pojavljuju i u svim ostalim oblicima, kao trougli, krugovi, rombovi i sl.
Dimenzije variraju od svega nekoliko centimetara (mozaici) pa sve do pločica dimenzija koje se mere u metrima. Debljina može biti od 5 mm za zidne pločice pa do preko 25 mm za neke vrste ekstrudiranih pločica.
Osnovnu klasifikaciju pločica čine glazirane i neglazirane pločice, te prešane i ekstrudirane pločice. Kao osnovni tipovi keramičkih pločica navode se sinter, klinker, Terracotta, Majolica, pločice s crvenim biskvitom, pločice s belim biskvitom i mozaik.
Osim po veličini, obliku i dizajnu, pločice se razlikuju po svojim tehničkim karakteristikama koje su ujedno i osnovne smernice za njihov odabir – bilo da se radi o oblaganju poda ili zida, spoljnjoj ili unutrašnjoj upotrebi odnosno prostoru izloženom uticaju niskim temperaturama, hemikalijama ili habanju.